Категорија: Blog


  • Sport u teoriji – prepreke u praksi

    Piše: Svetlana D.učenica srednje škole sa juga Srbije, 17 godina Od malena volim sport. Trčanje, odbojka, atletika, rekreativno čak i fudbal. Uglavnom ono što mogu da treniram bez mnogo opreme, jer kod nas na jugu – toga baš i nema. Puno puta sam čula da sport razvija duh, upornost, zdrav način života. Govori se kako…

  • Ravnopravnost za sve –     i kad nije svima isto

    Piše: Arben M,  učenik drugog razreda srednje škole, 16 godina Imam druga iz škole koji se kreće pomoću kolica. Učimo iz istih knjiga, slušamo iste profesore, smaramo se na istim kontrolnim. Ali kad treba da pređe iz učionice na treći sprat – za njega to postaje nemoguća misija. Nema lifta. Nema rampe. Nema rešenja. I…

  • Pauza nije kraj – to je korak ka sebi

    Piše: Ivana M. učenica srednje škole, 18 godina Završna sam godina srednje škole i oko mene svi pričaju o prijemnim ispitima, fakultetima, rokovima. Jedni se upisuju u inostranstvo, drugi jure „siguran posao“, treći već znaju tačno gde će i šta će. A ja? Ja još razmišljam. I sve češće čujem unutrašnji glas koji govori: možda mi…

  • Imamo pravo da tražimo sebe – bez pritiska

    Piše: Sanja K., učenica četvrtog razreda srednje škole, 18 godina Završavam srednju školu. Ljudi oko mene stalno postavljaju ista pitanja:„Gde ćeš na faks?“„Jesi odlučila šta ćeš da radiš u životu?“„Nema vremena za razmišljanje, moraš odmah!“ A ja… još uvek ne znam. I znam da nisam jedina. U mom razredu ima nas koji želimo odmah na…

  • Nuk është turp të thuash „nuk jam mirë“

    Shkruan: I.M., Nxënëse e vitit të katërt të shkollës së mesme, 17 vjeç Në Bujanoc, ku jetoj, njerëzit flasin gjuhë të ndryshme. Ndonjëherë edhe mendojnë ndryshe. Por një gjë na bashkon të gjithëve: është ende vështirë të flasim për gjërat që na dhembin përbrenda. Nëse të dhemb barku – shkon te mjeku. Por nëse të…

  • Nije sramota reći „nije mi dobro“

    Autorka: I.M. učenica četvrtog razreda srednje škole, 17 godina U Bujanovcu, gde živim, ljudi govore različitim jezicima. Ponekad i misle različito. Ali jedno je zajedničko svima: teško pričamo o stvarima koje nas bole iznutra. Ako te boli stomak – ideš kod lekara. Ali ako te boli duša – ćutiš. Trpiš. Smeškaš se. I praviš se…